O prošlosti Tešnja napisano je mnogo knjiga, debljih i tanjih, zabavnih i poučnih, pametnih, ali i onih malo manje. Brojne naučne i stručne radove, članke, naučne i stručne priloge iz historije, arheologije, etnologije i muzeologije napisali su povjesničari. Tešanjska prošlost bila je, također, inspiracija i za mnoga književna djela.
Međutim, sve to bilo je namijenjeno prvenstveno starijoj čitalačkoj publici. Uz sve to novi radovi, ne samo o Tešnju, nego i o cijelom bosanskohercegovačkom društvu sve više poprimaju nacionalni karakter. Kao da se autori utrkuju u veličanju i isticanju svoga nacionalnog bića i njegove navodne ugroženosti od onog drugog, i time zapravo sve više produbljuju kulturnu podvojenost bosanskohercegovačkog društva.
Upravo to bili su razlozi zašto su se akademski grafičar i slikar Miralem Brkić i Jasmin Mandžukić odlučili na priređivanje jedne nesvakidašnje vrste edukativnog zabavnika za djecu, pod naslovom Priča o Tešnju s kojim bi se, barem djelomice, uklonile te vještački stvorene barijere, jer daleko je više onoga što narode u Bosni i Hercegovini spaja, nego razdvaja, ali to je već tema za sociologe. Naravno, pri svemu tome moraju se poštivati povijesni uzusi i fakti.
 
U prošli petak, 30. 7. 2021.godine u predvečerje, na tabiji Starog grada priređena je promocija zabavnika.
Imajući u vidu obilje događajnog materijala kao i znamenitih ličnosti koje su obilježile sve epohe civilizacijskog razvitka Tešnja bio je veliki izazov šta odabrati kao najrelevantnije, zbog ograničenog prostora, a da se pritom hronološki obuhvate sve epohe.
U skladu sa starom poslovicom da Slika govori više od hiljadu riječi prednost je data crtežima na uštrb teksta.
Hodogram polazi od prahistorije i kamenog šiljka iz paleolita sa Gradine za kojeg je Dr. Đuro Basler rekao da je najljepši u Evropi, zatim pred antike i bronzanih nalaza sa Ravana, od kojih je predstavljena keltska sjekira, potom antike, preko ranog srednjeg vijeka i seobe naroda koja je izazvala haos širom Evrope u etničkom preslagivanju i formiranju prvih država. I onda dolazimo do bosanske srednjovjekovne historije: Bosanska banovina, a potom kraljevstvo sa vladarskom dinastijom Kotromanića, zatim osmanlijsko osvajanje Bosne, s kojim započinje urbani razvoj Tešnja, i tako sve do prvih decenija 20. stoljeća.
Tu je neizostavna sekvenca o usorskoj velikaškoj porodici Zlatonosovića, čiji su najznačajniji reprezententi bili vojvoda Vukmir i knez Vukašin, koji se pominju kao svjedoci u brojnim poveljama bosanskih kraljeva na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće.
Bajrak sa Mohačke bitke iz 1526. godine koji je nosio Firuz-beg i za svoje junaštvo dobio od sultana Sulejmana Veličanstvenog zemljišni posjed u Tešnju našao je u priči svoje mjesto. Stoljećima su Firuz-begovi potomci iz porodice Ferizbegović, a potom po ženskoj liniji Šehagić, čuvali bajrak s Mohača koji su prije nekoliko godina poklonili tešanjskom muzeju.
Svoje mjesto dobio je i princ palikuća Eugen Savojski koji je u ljeto 1697. godine provalio u Bosnu. Paleći i pljaćkajući sve do Sarajeva u povratku je 1. novembra opsjeo stari grad Tesanj i nakon dva dana opsjedanja, po kiši i snijegu, digao opsadu i sa 40 hiljada bosanskih katolika i velikim plijenom vratio se u Habsbursku monarhiju. Poslije je princ Eugen Savojski od ratnog plijena iz Bosne dao sagraditi dvorac Belvedere u Beču.
Tu su također, katolička crkva sv. Petra i Pavla, kao i srpska pravoslavna crkva Pokrova Presvete Bogorodice sa čuvenom zbirkom ikona, koje su prije dvije decenije odnesene "radi restauracije" u Bijeljinu i nisu još vraćene.
Nažalost, izostavljena je Priča o Ester, napisana na rotulusu, do onog rata u vlasnistvu tešanjskih Jevreja, tragično nastradalih u Drugom svjetskom ratu, koja je dio stalne muzejske postavke, ali će u nekom novom izdanju sigurno naći svoje mjesto i time bi se zaokružila priča o suživotu četiriju religija koje su stoljećima koegzistirale u Tešnju.
Nakon svih tih zanimljivih povijesnih sekvenci o događajima i ličnostima s ovih prostora u Zabavniku je predstavljen i pjesnik Musa Ćazim Ćatić, začetnik bosanske pjesničke moderne.
Cilj autora zabavnika bio je da mladom naraštaju omogući zadovoljstvo upoznavanja do sada nepoznatog, kao i daljeg otkrivanja i proširivanja povijesne slike zavičaja.
Također, da kroz upoznavanje sa tekovinama kulturne baštine ne samo užeg zavičaja, nego i Bosne i Hercegovine daju skroman doprinos u izgradnji zajedničkog identiteta, uz uvažavanje nacionalnih i religijskih različitosti bosanskohercegovačkog društva.
Nažalost, ovaj zabavnik ne bi ugledao svjetlo dana da nije bilo finansijske podrške federalnog ministarstva kulture i sporta, kao i tešanjskih kulturnih mecena Izudina Ahmetlića i Elvira Bećara.