U utorak, 15. septembra 2015. godine, u okviru općinske manifestacije Ljeto u Tešnju 2015., u Eminagića konaku otvorena je izložba Tradicionalni nakit sjeveroistočne Bosne s kraja XIX stoljeća. Nakit, odnosno kićenje, predstavlja veoma staru kulturnu pojavu čiji razvoj možemo pratiti od najstarijih vremena do danas. Pored estetskog i simboličkog značenja, prvobitno je imao apotropejsko značenje jer su ga ljudi stavljali na sebe da se zaštite od zlih sila. Nakit ima praktičnu primjenu, ali se putem njega pokazuje i vjerska pripadnost, imovno stanje i društveni status. Na tlu današnje Bosne i Hercegovine nakit se izrađivao još od prahistorijskog perioda pa sve do danas. Razlikovale se se jedino tehnike izrade i materijal od kojeg je se izrađivao. Nakit su izrađivali kujundžije čiji je zanat najviše došao do izražaja u osmanskom periodu uprave u Bosni i Hercegovini. Na našim prostorima najviše je bio vezan za tradicionalnu nošnju.

U subotu 08. augusta 2015 godine, u Eminagića konaku otvorena je izložba tradicionalne bosanske arhitekture "Kuća sjeveroistočne Bosne". Ovo je još jedan od događaja u nizu ovogodišnje manifestacije Ljeto u Tešnju 2015.

 Autori izložbe su djelatnici JU Zavod za očuvanje i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa tuzlanskog kantona, a pokrovitelj događaja Općina Tešanj.

Na izložbenim panoima se može naći veoma veliki broj informacija o tipovima kuća građenim na prostoru sjeveroistočne Bosne,materijalima te građevinskim i arhitektonskim rješenjima korištenim prilikom izgradnje ovih objekata.

Na otvorenju izložbe koja mnogo govori o našoj tradiciji, običajima, socijalnim prilikama,porodičnim odnosima  i higijenskim navikama govorili su Ernad Prnjavorac, direktor Muzeja Tešanj, Benjamin Bajraktarević - direktor JU Zavod za očuvanje i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzla, te prof.dr. Mirsad Kunić - vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Maltezeri i škola Marienschule iz Limburga, Njemačka, u saradnji sa OŠ 1.mart iz Jelaha, OŠ Kulin Ban iz Tešanjke, OŠ 21. Mart, Matuzići i OŠ Fra Ivan Frane Jukić iz Usore odigrali su predstavu Romeo i Julija Viliama Šekspira. Događaj je podržan od strane Općine Tešanj i JU Muzej Tešanj, a upriličen je na tešanjskoj gradini u petak 24. jula, sa početkom u 20:30 sati, u okviru manifestacije Ljeto u Tešnju.

Događaj je potvrdio da ambijent tešanjske gradine pruža doživljaj pravog otvorenog teatra i pogodan je za organizovanje različitih tipova kulturnih događaja. Publika se uživajući u ovom otvorenom teatru prisjetila i istinite ljubavne priče o tešanjskom Romeu i Juliji iz 1903.godine, kao i prve pozorišne predstave u Bosni i Hercegovini, koja je upravo odigrana u Tešnju prije 150 godina.

Predstava koju je režirala Cara Basquitt je interkulturalni projekat sa njemačkim i bosanskim učenicima. 

U petak 03. Jula 2015 godine, u organizaciji JU Muzej uz pokroviteljstvo Općine na tešanjskoj Gradini otvorena je izložba fotografija pod nazivom Srebrenički put pakla. Ovim događajem JU Muzej Tešanj se priključio obilježavanju 20 godina od genocida u Srebrenici.

Prije otvorenja izložbe o genocidu nad Srebreničanima  govorili su direktor Muzeja Ernad Prnjavorac, Hazim Karić i autor fotografija Ahmet Bajrić Blicko koji je i otvorio izložbu (izložbu je trebao otvoriti Načelnik, ali zbog obaveza nije bio prisutan).

U svom obraćanju prisutnim direktor muzeja je,između ostalog, naglasio: „Inače, mi koji smo preživjeli agresiju u Tešnju, znamo da se i nama spremao sličan scenario, ali hvala Bogu, mi smo  odlučnošću i hrabrošću  izbjegli tu nesreću jer smo svoju sudbinu uzeli u svoje ruke. Srebrenica ,nažalost,nije. Ne zato što nija imala hrabrih i odlučnih,nego jer su njenom sudbinom upravljale vrhuške iz: Haga,Pariza,Londona ,Moskve,Vašingtona....

I upravo radi toga  što se nama nije desio genocid ostaje nam obaveza  da svjedočimo i ne dozvolimo da se ikada taj strašni zločin zaboravi i ,ne daj Bože,ponovi.

I Tešanj i Srebrenica su u ratu bili kao mala djeca: gladna,bolesna,nezaštićena,sama..brat i sestra u vrtlogu zla.. Tešanj je danas,hvala Bogu, izrastao u velikog brata, jakog i bogatog, brata koji neće zaboraviti na ratno djetinstvo sa svojom nezaštićenom sestrom i koji je svestan obaveze da joj pomaže i izdržava koliko može. Danas u Tešnju postoji „Klub prijatelja Srebrenice“ koji se trudi na različite načine pomoći što više povratnika.Njihovi članovi  sutra kreću na put u Srebrenicu,pješe kao i proteklih nekoliko godina. Nadam se da na tom putu neće imati problema i da će hajirli stići na svoje odredište.

 Udruženje žena „Naša porodica“ ,kao i drugatešanjska  udruženja ,više puta u toku godine posjete Srebrenicu i nikada  nikada nisu otišli praznih ruku! Naši privrednici svake godine plate dolazak djece iz Srebrenice u Tešanj,a  naša djeca i njihovi roditelji potrude se da ih što bolje ugoste  u svojim domovima.

Naši profesori i nastavnici odlaze sa svojim učenicima svake godine u Potočare i Srebrenicu i odaju dužnu počast nevinim žrtvama.Ponavljam,mladi moraju znati,a mi smo obavezni da im kazujemo, šta se deslio u Srebrenici: ko je bio zločinac,a ko žrtva... kako i zašto se dogodilo to što se dogodilo.

Evo,i ova izložba je dio te misije...“